Štrajk u Kuvajtu pomogao je oporavku cijene sirove nafte tipa Brent na gotovo 45 dolara za barel, nakon što su osramoćeni ministri zaduženi za naftu napustili sastanak u Dohi bez ikakvog dogovora. Fokus je tako vrlo brzo prešao s prekomjerne proizvodnje i cjenovnog rata na najnoviji neželjeni poremećaj u isporuci nafte na globalno tržište, još jedan u nizu u proteklih nekoliko mjeseci koji je, uz smanjenu proizvodnju u SAD-u, potaknuo oporavak cijene sirove nafte i privukao ulagače, poručuje Ole Hansen, rukovoditelj za robna tržišta u Saxo banci.
Stalne promjene cijene u oba smjera rezultat su nekoliko faktora, a važno je istaknuti da rastu cijene doprinosi već započeti rebalans među proizvođačima s visokim troškovima u SAD-u i Kanadi jer su primorani smanjivati proizvodnju. Ujedno, globalna potražnja polako i sigurno raste, pa potiče rast cijene, u kombinaciji s usporavanjem vađenja nafte u zemljama izvan Opec saveza“, nabraja Hansen i dodaje da su rezovi u kapitalnim troškovima, mjereni u milijardama dolara, doveli tržište u situaciju da će se težište prebaciti s prekomjerne isporuke u nedostatak nafte i time veću potražnju. Štrajk u Kuvajtu bio je pak samo kratkotrajna epizoda zbog koje se zaustavila isporuka na globalnu scenu više od 1,5 milijuna barela sirove nafte dnevno.

S druge strane, cijenu Brent nafte svakako će kočiti povećanje proizvodnje iz Irana i to u bržem ritmu no što se to očekivalo te stabilizirana Libija. Iz Libije je naime inače dolazilo oko 1,6 milijuna barela dnevno, a to se spustilo na oko 300 tisuća barela sirove nafte, no predviđanja su da će se Libija brzo vratiti na tu svoju nekadašnju prosječnu proizvodnju. Propali sastanak u Dohi ujedno bi mogao značiti da se promijenila struktura moći u Saudijskoj Arabiji pri čemu će onda porasti utjecaj politike na cijenu nafte. U slučaju da Saudijska Arabija usmjeri svoje ‘naftno oružje’ na Iran i započne s povećanjem proizvodnje, što su prijetnje koje su se mogle čuti ovih dana, ne može se isključiti povratak cijene na niskih 30 dolara za barel, smatra Hansen.

Rekordne duge špekulativne pozicije za Brent naftu mogu kratkoročno značajno negativno utjecati na cijenu ako se dogode situacije da ulagači moraju brzo smanjiti izloženost. Također, situacija s propalom kontango taktikom s jedne je strane razveselila ulagače jer im je smanjila pritisak u držanju dugih pozicija, ali bi mogla dovesti do povećanja količine nafte na tržištu jer su propale kombinacije s držanjem zaliha“, kaže Hansen i pojašnjava da je šestomjesečni kontango, odnosno razlika u cijeni između prvog i šestog mjeseca na kupljenu naftu, bio 4,5 dolara u siječnju i od tada se srušio na sadašnjih minornih 1,5 dolar. Trenutno se napuštaju kombinacije s držanjem zaliha i to on i off shore ‘cash & carry’ ulagačkih kuća te se time smanjuje zasićenost na ionako prezasićenom tržištu.

Brent nafta u ovom će se kvartalu kretati između 35 i 45 dolara za barel, prije no što krene prema gore u drugoj polovici godine, do 50 dolara na kraju godine, predviđaju iz Saxo banke i podsjećaju na potražnju ulagača za naftom i, osim ako se dogode neki izazovi u kratkoročnim prognozama, trgovanje će se zadržati na navedenim razinama. Izvještaji ureda Energy Information Administration pri tome su jedan od ključnih parametara za odluke o trgovanju, smatra Hansen.

Ne smije se zaboraviti i na faktor rizika da cijena poraste dovoljno da ponovno dođe do novog poremećaja na tržištu pri čemu je važan mogući oporavak gospodarstava u Sjevernoj Americi i stabilizacija njihove, sada smanjene, proizvodnje, pa će se time ponovno povećati isporuke na globalno tržište, podsjeća glavni čovjek za analizu trgovanja naftom u danskoj investicijskoj banci.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / ENERGO MEDIA SERVIS