On lijepo izgleda, novi “Coradia iLint” francuske tvrtke Alstom. Izvana neboplav, iznutra plavo-siv kao i većina privatnih vlakova koji već nekoliko godina voze po njemačkim prugama. Pa ipak postoji jedna velika razlika između Coradia iLinta i sličnih modela drugih poduzeća. Dok većina vlakova na regionalnim prugama koje nisu elektrificirane danas kao pogonsko gorivo koristi dizel, plavi Alstomov vlak vozi na struju koja nastaje oksidacijom vodika u gorivnim člancima.

Alternativa dizelu

U nedjelju je bila premijera, a od jučer prvi vlak na vodik povezuje Bremervörde, Cuxhaven, Bremerhaven i Buxtehude na sjeveru Njemačke.

Tehnički je iLint zasnovan na svom “starijem bratu” na dizel. Ali, on na krovu ima spremnike za vodik i gorivne članke. U tim gorivnim člancima se vodik izravno pretvara u električnu energiju koja pogoni dva elektromotora. Umjesto ugljičnog dioksida, čađe i mikročestica ispušni plin je samo vodena para. U dvije teške baterije se uz to pohranjuje i električna energija koja nastaje kočenjem, kao i višak električne energije iz vodikovih gorivnih članaka. Još jedna važna pozitivna novina je da ovaj vlak puno tiši.

Skrivena mana vodikovog članka

Korištenje vodika kao pogonskog goriva uz pomoć gorivnog članka stručnjaci smatraju idealnim pogonom u odnosu na zaštitu klime. Pruga kojom će prometovati iLint nije elektrificirana. Njome su dosad prometovali samo dizel-vlakovi.

Iako Alstom naglašava kako je iLint izuzetno prikladan za zaštitu klime, zaštitari okoliša ipak upozoravaju na potrošnju energije pri proizvodnji vodika. Jer, vodika nema samog u prirodi, nego ga se dobiva iz vode uz veliku potrošnju energije. A ona nije uvijek iz obnovljivih izvora.

Alstom priznaje da će u početku za svoje vlakove koristiti vodik koji nastaje kao nuzproizvod u industriji. Kako izvještava radio-televizijska postaja NDR vodik se trenutno na sjever Njemačke doprema u cisternama iz Nizozemske. Ali, ubuduće bi potrebni vodik trebao biti proizvođen u Bremervördeu, dakle u neposrednoj blizini pruge kojom prometuje ovaj vlak. Postrojenje s vodikovom crpkom za vlak trebalo bi biti uskoro izgrađeno. Osim toga bi se energija za proizvodnju vodika ubuduće trebala dobivati uz pomoć vjetro-elektrana, kažu u koncernu Alstom.

Nedostatak crpki

Manjak crpki za vodik je zasad glavni problem pogona na vodik. I u pokrajini Hessenu, u središnjoj Njemačkoj, već razmišljaju o regionalnim vlakovima na vodikov pogon, a pokrajinske vlasti subvencioniraju planiranu vodikovu crpku u industrijskom parku Höchst na zapadu Frankfurta, do koje bi regionalni vlakovi na vodikove gorivne članke ubuduće morali uvijek iznova svraćati prilikom vožnje po okolici Frankfurta na Majni.

Po nalogu pokrajinskog poduzeća za regionalni promet Donje Saske LNVG prva dva vlaka na vodikov pogon vozit će u sklopu Poduzeća za željeznički i regionalni promet EVB Elbe-Weser GmbH. Kod ta dva vlaka se radi o predserijskim modelima. Alstom namjerava od kraja 2021. isporučiti još 14 takvih vlakova. Njima će EVB zamijeniti svoje dosadašnje vlakove na tim prugama. Cijena vlakova je oko 80 milijuna eura. “To je dobro investiran novac”, kaže ministar gospodarstva i prometa Donje Saske Bernd Althusmann.

Doseg 1000 kilometara

U dva spremnika stane po 90 kilograma vodika. Spremnik se može napuniti u roku od 15 minuta, a tlak u spremniku je 350 bara (35 MPa). Crpku za vodik Alstom je izgradio u donjosaskom Mindenu. Uz maksimalnu brzinu od 140 km/h iLint bi s jednim punjenjem trebao moći prijeći 800 do 1.000 kilometara.

I druge njemačke savezne pokrajine pokazale su zanimanje za vlakove na vodikov pogon. Alstom je osim toga u pregovorima s drugim europskim i sjevernoameričkim zemljama. Koncern želi po mogućnosti prodavati čitav paket koji obuhvaća isporuku vlakova, njihovo održavanje i opskrbu vodikom.

Izvor: Deutsche Welle – autor: Insa Wrede